empty space

četvrtak, 06.09.2007.

jednom u jednoj dalekoj zemlji

Hrstov list je gromoglasno pao na tlo. I zemlja ispod njega se tresla. Snažni vjetorovi su zapuhali duž ulica. I nosili su šešire staraca, i njihali su ruke mladih. Vesela vriska djece što trče vani pretvorila se u tiho škropotanje zubi i drhtanje zbog hladnoće. Preko noći je došla - tako tiho i neprimjetno da su svi ujutor ostali začuđeni. Preko noći se na prstima ušuljala u grad, plešući i mašući dugim hladnim rukama. Plesala je i zeleno lišće pretvarala u smeđe, crveno, žuto. Preko noći je došla gospođica Jesen noseći hladnoću i otuđenost sa sobom.
A Ljeto? Ostalo negdje iza, sjedeći visoko na nekom stablu u nekoj šumi. Spremno da pokupi svoje stvari, toplinu i veselo vrijeme i ode na putovanje u druge daleke krajeve. I neće se vratiti nekih 9 mjeseci. teško joj se rastati od ovog krajolika koji joj je srce ugrijao. Ali takav je dogovor između nje i Jeseni - kad Jesen dođe, Ljeto će se pokupiti i otići.
Novo vrijeme, novi ljudi, promjenjeni ljudi - sada je vrijeme da sve opet počne, vrijeme da sve opet završi. kratka, lagana odjeća zamjenila je nova i duga, topla odjeća koja će od sada skrivati ljudska lica - njihove izraze i osjećaje. I neki će biti sretni, moći će se sakriti. I neki neće biti sretni, neće više moći pjevati u kasne sate na zelenoj livadi.
I uistinu, Ljeto i Jesen su se tako brzo izmjenili.. Preko noći..
Ali to nas neće zadržati unutra, u kući. Idemo van, uzmimo kišobrane, utoplimo se i idemo van!


afternote: zahvaljujem svima na pravim komentarima, točnije - oni koji čitaju postove! =)

- 15:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>