empty space

subota, 06.10.2007.

i see that i lost my sight

SNOVI O VISINI
part one:
Stoji pred gotovim projektom. Drveni, veličanstveni, ogromni brod sa spektukaluranim dugim krilima dizajna sličnog kao kod moćnih zmajeva. Svaka daska na brodu brižno izrezbarena, svaki metalni dio pažljivo postavljen – sve je na svom mjestu. Matt već 27 godina gradi taj brod, duboko u šumi, daleko od očiju ljudi, u hangaru koji je također sam strpljivo radio par godina. negdje sa 20 godina sinula mu je tada bedasta i nemoguća ideja – napraviti leteći brod koji će sličiti gusarskom, koji će zamahnuti velikim krilima i koji će vinuti snove u vrtoglave visine. 47 mu je godina i poslijednji dio je ugrađen!
Sve ove godine živio je svoj san, radio ono što ga ispunjava i sada je rezultat tu. Plavo obojeni leteći drveni brod.
Pozvao je najbližu rodbinu da dođu, daju mu podršku, gledaju prvo putovanje njegovog plavog broda. I nitko od nazočnih nije mogao vhjerovati kada su vidjeli svojim očima. Neopisiv doživljaj, nevjerojatna građa – i samo je jedan čovjek iza svega toga. Čovjek pun vjere..


part two:
Motor se pali. crni dim se uzdiže. Dok se spektakularni krov hangara otvara prema vani, krila se podižu i spuštaju sa strane. Matt stoji ponosno uz staromodno drveno kormilo na vrhu broda. Sada je najbliže zvjezdama..
Snovi..
Vjetar se diže svugdje oko broda, krila mašu. Ljudi se uzmiču dalje. brod se podiže. krenuo je prema gore. Ruke mu drhte! Sve škripi, ali nema veze. Sve prolazi, ali niti to nema veze. I sve je bučnije. Uzdigao se na nekih 10 metara u zrak – i to je sve..
Krila počinju pucati. MAtt ne odustaje, ide višlje, ide do kraja. Previše je uložio da odustane. I potpuno puca potpora za lijevo krilo, koje polako pada dolje i udara o tlo. Cijeli brod se nakosio na tu stranu i trup počeo pucati. Neka žena dolje je prekrila usta rukama i suze joj teku. Matt pusti kormilo i pogleda uvis.
Brod se sruši na tlo..




NEMOGUĆE!!!
Pjevala je tu pjesmu iz duše. Pjevala je najlijepše što itko može pjevati – iskreno, riječi su bile iskrene. Ticale su se nekoga, posvećene nekome. Za tu osobu, i za nju samo. A ostali neka čuju pjesmu i neka znaju, ona sada pjeva za tu osobu. Ona pjeva opet, svojom upornošću...
I dok ona pjeva za svoju osobu, on trči – za sebe. Da sebi dokaže, on to može i želi. Samo radi sebe, nije sebičan – nego iskren, prevrijedno, podcijenjeno – iskrenost i volja da učini ono što želi i da ga nitko ne spriječi. Trči najbrže od svih, postavlja svoj rekord, najvrijedniji u svijetu...
I njih dvoje se ne znaju. Ona ne zna da nepokretni dječak sada trči obarajući rekorde, a on ne zna da gluhonjema djevojka pjeva svojoj osobi. Ali negdje u svijetu, oni se trude – da učine ono što žele i što je cijenjeno.


--------------------------

moj najnoviji rad, ako vas zanima - posjetite link: ::shadows and regrets:: crtež
--------------------------







... Matt makne par dasaka sa sebe i ustane. Svi su ga gledali sa sažaljenjem.. oni... ljudi bez snova, neambiciozni, dosadni i predvidljivi. NJIMA je bilo žao! ALi on pogleda hrpu drveta i metala i kaže sebi u bradu, tiho:
"Aha.. Mislim da znam što ne valja. Dakle, idemo iz početka..."
- 21:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>