empty space

ponedjeljak, 19.11.2007.

nešto što vrijedi i nešto što ne vrijedi

Slagao je te mučne puzle već 50-ak godina. Slagao ih je tako dugo da su postale prioritet, jedini posao, jedina važna stvar. NIšta više i nitko više. Već u kolicima, godine su ga davno napustile, ali on nije njih htio napustiti – nije se dao. Ponavljao je:
-Još samo malo. Daj mi još vremena da završim..
Dolazili su mu unuci, praunuci. Kćer ga je posjećivala, brinula se o njemu. Mislim da ju je nakon nekog vremena više nije niti zamjećivao. Te vražje puzle – sitne, nebrojne i užasno bitne. Vikali su na njega i pokušali ga odvojiti od njih, ali on je samo odvratio:
-To je moj život.
Svaka puzla – jedan dan njegova života, a svaka rupa gdje nedostaje slagalica – rupa u njegovom srcu, gdje nedostaje..nešto. Što će mu te puzle kada je cijeli život potratio na njih same, na život sam bez da ga živi!?
napokon je jednoga dana postavio zadnju puzlu, poslijednju od njih preko 32 000. Gotov je! Slika.. bila je potpuno bijela, ništa nije bilo na gotovoj slagalici. Starac je mislio da su puzle s vremenom izbledjele, ali zapravo – na njima nikada i nije bilo ništa zapisao, osim prvih 20-ak godina njegovog života koje je ionako zaboravio. NIje dopustio da život ispiše slike na puzle, da ih doživljaju obojaju, da ih ljudi oko njega slažu s njim.
Djed je umro tog tjedna, pao je na stol s puzlama i sve su se rasule po podu i rastavile. Kasnije sam došao do stola, sagnio se i pogledao puzle. Sada ih je bilo samo oko 6 500 – svaki moj dan – svaka puzla. Pokupio sam ih u kutiju i ostavio na ormar, izašao sam van..




aftertext:
::picture with butterfly, ovo posvećujem nekome tko je bio nestpljiv... mislim da će taj netko pogoditi... (pametna je ona :D)
::in the next episode... watch perfect boy! -_o
- 15:02 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>