empty space

subota, 08.12.2007.

moj način, i ispravan način!



barem dio pravog puta
Dolazi frend do frenda. Stane iza njega. I stavi mu ruku na rame. Bila je tako teška. Kao da je od crnog olova, bijelog perja!
"I, jesi li ispunio svoje obećanje, svoja očekivanja?"
Ovaj prvu spusti glavu i malo se zamisli. Polako podigne glavu, i kako je to činio svijetlost se podizala i osvjetljavala prostoriju sve više. On ponosno kimne glavom kao potvrda. Na to mu frend iza makne ruku s ramena, nasmješi se. Iako mu se lice nije vidjelo, moglo se u zraku osjetiti da je sretan odgovorom, i da zna da je odgovor istinit - da je odgovor uistinu pozitivan.
I sav teret na ramenu je nestao tog trena, sve brige su iščezle. Poseban trenutak kada si zadovoljan sobom, znaš da si na pravom putu, znaš da se trudiš - to ti nitko ne može oduzeti. Trudiš se biti bolja osoba, činiti ispravne stvari, živjeti život kako ti želiš.
"Da! Trudiš se! Ali ima još dosta toga..." - kaže ovaj odiza veselim glasom.
Bila bi laže reći da nije griješio, da ne griješi još uvijek, ali ipak ovo nikad anije bilo o pogreškama - nego čovjekovom sveukupnom putu, tami koju bira, svijetlosti koju potiskuje, ili obrnuto. negdje između. Živeći svoj život najbolje što zna, živeći ga sam bez pomoći - i opet uspjevajući u tome!
"I nisi sam, bar sam ja uvijek uz tebe!" - kaže on i zlo se nasmije. Ovaj odnaprijed se naglo okrene sa pomalo mučnim licem.
Okrene se njegovoj tamnoj strani, ovaj puta tako jasno. Stajao je jasno, jasnije nego ikada prije. I smijao se...




kraj «...tražeći boju sreće...»
Puno toga smo prošli, dalek put smo zajeno prešli. I postavili smo mnogo pitanja, odgovorili na neka, neka ostavili neodgovorena (što je i potrebno za neka pitanja). Pronašli smo stvari koje smo tražili, izbubili one koje smo trebali, tražili stvari koje želimo, zanemarili one koje imamo, našli smo i ono što ne želimo (ali nastojimo skriti, ne pokazati drugima to..)... Ali jesmo li, na kraju ove knjige – pronašli boju sreće? Jesmo li pronašli način, lijek, recept i put do sreće?
Naravno! No to nije na meni da kažem, da vam pokažem kamo, kako i gdje sada. Svatko ima svoj put, svaki individualac čini poseban život i živi ga najbolje što zna. Sami odlučujemo kakvi ćemo sutra biti, gdje će nas putevi odvesti i kakve boje će dan biti. Nema vanjski utjecaj zapravo puno utjecaja na nas – jer, na kraju, sve se svodi na jednu vašu misao: «Želim... i hoću!» Stoga, sve što mogu je dati vam savijet koji svi i samo znamo: Zaželimo onda, i budimo onda, učinimo onda to! Strašne riječi, zar ne? Tako odgovorne, tako moćne, i tako jednostavne.
Tražeći boju sreće, tražili smo svi zajedno način da budemo sretni, iskreno sretni, na najbolji način. Pričao sam vam moje priče, doživljaje, situacije, snove i maštanja. Sada ste vi na redu, da podignete glavu i otvorite oči. Sreća je za svakoga drugačija, nije uvijek pozitivna, ali je drugačija: obitelj, ljubav, životinje, novi dan, novac, moć, život, svemir, prijatelji...
Završavam putovanje za potragom sreće. Nemojte se osvrtati iza i pitati što je bilo, krenite naprijed i pitajte se što će biti...




Mark Twain
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So throw off the bowlines. Sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.

Dr. Martin Luther King Jr.
Take the first step in faith. You don't have to see the whole staircase, just take the first step.

Nora Roberts
If you don't go after what you want, you'll never have it. If you don't ask, the answer is always no. If you don't step forward, you're always in the same place.




Hvala svima koji su posjećivali Empty Space, svima koji su komentirali. A svima koji dođu - konetirate i ostavite trag. Tako je motivacija veća! :)
I'll keep you posted, until then - bye . . .
- 23:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>