MOJ SVIJET
by Igor Bobić (zzum)

Contents
stage 01 – zašto je savršeno tako plavo?
stage 02 – i neki problemi, i nije više tako savršeno
stage 03 – ja, moj duh i ostali mi
stage 04 - stvarnost nije tamo gdje živim
stage 05 - prvi let i odjednom crni snijeg pada
stage 06 - vjerujem da me svi opet ostavljaju
stage 07 - tko želimo biti i tko zapravo jesmo
stage 08 - dan po dan, živim ili umirem?
stage 09 - u ovome heroj umire!
stage 10 - svi moji snovi, ali ja biram stvarnost






_______Savršeno jutro, ovaj dan i predivna pjesma. I sunčeve zrake što se probijaju u sobu, padaju na tlo, padaju odlučno, neizbježno, padaju svugdje. Još jedan dan u tom nizu, nizu prekrasnih dana kada sve ide kako treba, sve dolazi na svoje mjesto i svijet je kako treba i život je vrijedan svake sekunde. I svaka odluka je na mjestu, nema žaljenja i svako buđenje je užitak, proživjeti taj dan – napokon, još jedan dan. Pitate se kakav je to svijet, gdje se nalazi takvo mjesto, koje je to vrijeme – tamo gdje je sve savršeno, ili barem – savršeno za jednog dečka. Ovo je njegov svijet, njegova priča, ono što je zapisano je pravo svjedoćenje. Njega kao osobe, njegovog života kao dragocijenosti, prošlosti koja je zaboravljena, budućnosti koja je neizvjesna i laži koji su tu – ali su skrivene. Priča o tome kako valja živjeti, kako se može varati sebe, i kako stvari nisu uvijek takve kakve su – svijet je savršen, ali prvo otvori oči.
_______Karlo otvori oči. Svijetlo sa prozora ga je probudilo, vika ljudi na ulici ga je probudila, san ga je probudio. Ali nije važno, jer on se sretno ustane iz kreveta, duboko udahne. Još jedan dan! Skakučići siđe dolje. Majka je već spravila doručak, kao obično. Otac je na poslu, kao obično. Sestra se kasno budi, kao obično. Hehe, tako običan dan, znači da će biti dobro. Jer su obični dani tako dobri, jer su ti dani zabavni i radosni. I prije nego je pojeo doručak na vrata pokuca djevojka iz susjedne kuće i odmah uđe. Njih dvoje znaju se već 5-6 godina otkako se njezina obitelj uselila u tu ulicu. I postali su jako dobri prijatelji, a pošto je ona tako komunikativna i otvorena – sprijateljila se sa cijelom obitelji, pa je sada kao domaća u toj kući. Susjedino ime je Mai – pomalo zagonetna, ali zabavna i puna ideja, uvijek zaigrana i poletna. Prava osoba da vidiš svaki dan i da te svaki dan razveseli svojom prisutnošću.
___-Hej, Kei! Idemo!! Kasnit ćemo opet, i to opet zbog tebe, - uleti ona u kuhinju, ali onda se okrene prema majci i sporije kaže: - Dobar dan, gospođo Marušić. Ali sin vam opet kasni. Moramo ići!
_______Ona ga povuče za rukav, a on se samo nesmješi sa šnitom kruha u ustima. Mahne majci, zgrabi torbu i izađe van dok ga je Mai vukla za sobom. Susjeda mu je prilično zgodna djevojka, tanka i visoka, zgodno lice i uvijek nasmješeno. Reklo bi se – savršena djevojka, u savršenom svijetu. Sa manje savršenim susjedom i najboljim prijateljem. Smeđa, pomalo kovrčava kosa i tamne, tamne smeđe oči. Nije se puno šminkala, što uopće i nije bilo potrebno, zbilja je imala lijepo lice.
_______Mnogi su ih ogovarali jer izgledaju slatko zajedno, kao pravi par – a na kraju dana, ipak su samo prijatelji. On je pak malo višlji od nje, crna kratka kosa i često ozbiljna lica. Nije namršten, ili tužan, ali često izgleda zamišljeno, kao da je nešto izgubio i traži to. Ali šarmantan je, posebne osobnosti. Kad kažem posebne, mislim tako – vrlo je zeznuta osoba i teško ga je prokužiti i približiti mu se. Zato cure baš i ne pokušavaju, iako ga smatraju «dobrim ulovom», drže se podalje i boje se prići mu. Plus, tu je još i Mai na koju su mnoge djevojke ljubomorne, previše se druže njih dvoje.
_______Trčali su opet do škole. Onako zadihani, Karlo počne:
___-No, opet sam sanjao onaj san.
___-Gdje te pokušavaju probuditi?
Karlo kimne glavom. To je njegova crna točka, san – jedan te isti san. U kojem spava, ali vidi sebe kako spava. I ljudi kojima se nevidi lice ga dozivaju i pokušavaju probuditi. Ali ne zovu njegovo ime, nego neko drugo. I plaču pokraj njega. Zatim nastane muk i tama se spusti svugdje oko njega. I on se probudi u snu, ali nema više nikoga. Odjednom počinju dolaziti do njega ljudi, majka, otac, sestra, Mai, Petar, Susana i ostali prijatelji. Ništa ne govore, samo gledaju u njega, i on gleda u njih. I san se ne pomiče, i vrijeme stoji i odluke ne padaju, mišljenja se ne misle. Ništa nije važno jer tada ničega nema. Karlo već tada u snu pomisli da je vrijeme da se probudi i probudi se – u svom savršenom svijetu, svojoj laži...
___-Znaš što!? – kaže ona: - Mislim da znam zašto to sanjaš.
On ju pogleda s nadom.
___- Zato što mi ne udovoljavaš dosta! Najbolja sam ti frendica, a ne želiš ići samnom u kupnju, lunapark, vožnju biciklom... Mislim ,baš si mi prijatelj! Zato je sve tako crno, udovolji ovoj zgodnoj i simpatičnoj djevojci!
_______On se nasmije iz sveg glasa i po tupne ju lagano po glavi. Ona se isto opali smijati, iako je tako i mislila, želi više zabavnog vremena provoditi s njime, ali on uvijek nađe neku drugu zanimaciju.
___- Oj, ti beno jedna, - nasmiješi joj se.
___- Pih! Ideš danas poslije škole samnom, htio ti ili ne! – kaže ona nasmješeno, ali ipak prijetećim glasom.
On podigne ruke kao da se predaje i složi se. Nisu više trčali, valjda su se pomirili sa činjenicom da će (opet) kasniti na prvi sat – ionako je to matematika, on nezna matematiku, a njoj se neda ići na matematiku. Pričali su o planovima navečer, ovaj puta – ona ga vuće na izložbu crteža u muzej. Ma koliko on bio ravnodušan prema tome, njoj je to bilo važno – zato će ići, sa svojom super zgodnom, simpatičnom (i upornom) frendicom. :)

_______Karlova sestra se tek sada probudila. Majka je već na poslu, ostavila joj je doručak i poruku na stolu:
___«Evo ti doručak, malo ga podgrij u mikrovalnoj ako se kasno probudiš. Nemoj gnjaviti brata kad dođe kući i spremi svoju sobu. Volim te, mama»
_______Eva je na prvoj godini fakulteta i trenutno ima tjedan dana pauze zbog ispita. tako da večinu vremena radi tri stvari: spava, ući i , njezina omiljena zanimacija, zadirkuje brata kojeg tako jaaako voli. Voli mu se ušuljati u sobu i spravit mu neku podvalu, skrivat mu stvari, ganjati ga, skakati po njemu. Više se ponašaju kao prijatelji (nekad i neprijatelji) nego brat i sestra – tako jako su povezani. Ali uvijek su tu jedno za drugo, kad god treba pomoći, pomoći će si.
_______Sestra mu je niža od njega, iako je dvije godine starija. Sada ima obojanu plavu kraću kosu (ne jako kratku) i obožava se šminkati. Jako je zgodna, i jako je sexy. I baš zato je zavodljiva i voli vuči dečke za nos. Ne vjeruje u ljubav jer je (ovo je kao tajna) bila par puta dobro razočarana i ostavljena, dečki su gnjide! Voli oblačiti suknje, što kraće to bolje – kako bi skakutala i pokazivala te mršave nogice. Sluša metal ali se ne vidi po njoj, jako vesela, šareno obućena. Tko bi rekao?
_______Ona pojede doručak slasno, i krene van. Ide do svog dečka, ili bolje da kažem «dečka». To je tako površna veza, večinom zasnovana na međusobnoj privlačnosti među njima, nema baš puno emocija. Ona njemu ne dopušta da joj se uvuče u srce, on niti ne pokušava, odgovara mu ovako. Eva počne veselo skakutati po stazici, ionako ide samo dvije ulice dalje. A i dan je tako savršen, sunčan i vesel sam po sebi. Apsolutno ništa ne može krenuti na krivo. Može li?
_______Stala je. Opipa torbicu. Nije ponijela mobitel. Onako zbunjena, stajala je – okretala se natrag, pa naprijed. Vratiti se po mobitel ili ne? Ipak da. Dečko će uvijek biti tamo, plaziti jezik i išćekivati ju kao poslušni psić. To se njoj sviđa, što ga lako vrti oko prsta i on će učiniti sve da joj skine odjeću. Da, da, slabić je, slab je na nju i njezino tijelo. Ali nećemo ga suditi.. Ona uđe u svoju sobu polako i uzme mobitel, izađe van i pogleda ispred sebe. To je Karlova soba. Nasmješi se. Smislila je novu podvalu. Uđe u njegovu sobu. Ali stala je zapanjeno, nije se micala. Nešto ne valja! Njegov krevet..nije bio njegov. To je bolnički krevet, sa infuzijom iznad, i aparatom za praćenje otkucaja srca sa strane. Ona istrči van, zalupi vratima. Naravno da ništa nije shvaćala!!

___- I kakva je to izložba danas, ti uporna klinko sa čupavom kosom?
Ona ga udari po ramenu i odgovori svojim zavodljivim glasićem:
___- Zove se «savršenstvo plave boje». Čula sam o tome – umjetnik je sve slike naslikao plavo. Za rne zvuči zanimljivo? Ha, mrgude!?
_______On stane, opet se zamislio. Pogleda u pod. Nešto... u vezi toga naziva. Nešto ne valja. Nije na mjestu. Ali ne shvaća, ne razumije. Ne valja, jer nije savršeno, jer nije na svom mjestu. Nešto se umješalo, u njegov svijet. Ovaj dan, kao i ostalo, trebao je biti savršen. Pa, zašto onda, zašto «savršenstvo plave boje» ga tako bode u uši, i u srce??



nastavit će se...