Contents
stage 01 – zašto je savršeno tako plavo?
stage 02 – i neki problemi, i nije više tako savršeno
stage 03 – ja, moj duh i ostali mi
stage 04 - stvarnost nije tamo gdje živim
stage 05 - prvi let i odjednom crni snijeg pada
stage 06 - vjerujem da me svi opet ostavljaju
stage 07 - tko želimo biti i tko zapravo jesmo
stage 08 - dan po dan, živim ili umirem?
stage 09 - u ovome heroj umire!
stage 10 - svi moji snovi, ali ja biram stvarnost


stage 03 – ja, moj duh i ostali mi

_______Uskoro će lišće početi opadati, i uskoro će prvi snijeg pasti, uskoro će Nova Godina, i sve će zatim procvjetati, proljeće dolazi. Uskoro će ljeto. I tako stalno, u krug, ponavlja se – ali samo se nazivi godišnjih doba ponavljaju, jer život – nikako ne ide u krug, živimo ga ne znajuću što nas sutra očekuje. Uskoro će novi dan...
_______«Karlo je gledao kroz prozor. Prekrasni drvoredi u uređeni okoliš. Majka, sestra i on su se vraćali kući. Majka je vozila, a sestra prčkala po radiju na suvozačevom mjestu. On je samo mirno gledao kako sve prolazi pokraj njih, jer.. oni su stajali na mjestu, sve je išlo pokraj njih. Iznenada se začuje nečiji vrisak. Sve se zacrni.»
_______Dječak se probudi iznenada, trgnuo se iz sna – iz noćne more. On se ustane, skine pidžamu i obuće se. Danas je poseban dan. Počinje dvotjedna zabava u gradu – Karneval Centralnog Grada. To je doba godine kada taj grad slavi oslabađanje, i slavi ga jako veselo i raskošno. Dva tjedna bez nastave, pola trgovina je zatvoreno, a po ulicama su svugdje razni štandovi,a u glavnom parku je lunapark sa hrpom zabavnih, strašnih i ultrastrašnih vožnji. Izgleda kao da taj dio godine grad poludi i potpuno se opusti, stanovnici zaborave na svoje probleme i zabavljaju se. Zato su ti dani jako važni građanima. Danas je otvorenje ne trgu u centru grada. Karlo ide sa
Petrom, Suzanom i Mai. Da, potpuno je ignorirao san, i uskoro ga zaboravio – ta, to je ionako samo san, ništa ne znači. Danas je lud dan!

___-Halou, čovječe! –dogega Petar do Karla i nabaci mu.
Petar je karlov stari prijatelj, uvijek su zajedno i podupiru se. Živi par ulica dalje, dosta visok – blizu dva metra. Razborit je i zabrinut večinu vremena, voli pažljivo postupiti sa svime, bez previše rizika. Teško ga je nagovorit na nešto izvan zakona. Moglo bi se reći da se nezna zabaviti, ali postane prilično otkvačen već nakon par pića. Ima kratku kovrčavu smeđu kosu – i to se djevojkama jako sviđa. Mnoge ga oblijetaju i pokušavaju zgrabiti jer je tako cool tip, hladan i proračunat, siguran. Ali teško je vjerovati ljudima, zato ništa od toga. Ima problematičnu obitelj i prošlost pa je teško sklopiti prijateljstvo i dobiti njegovo povjerenje.
___-Zdravo, Kovrčavi, Kai, - došla je i Suzana do njih dvojice.
Suzani se naravno sviđa Petar (kao večini djevojaka), ali ona nema neko samopouzdanje i neće to nikome reći. Osim... Mai, koja joj je najbolja frendica. Suzana je, dakle, tiha i povučena djevojka. Jako sramežljiva i plaha, preplašena i stalno treba zaštitu. Preslatko biće. Čovjek se rastopi ispred nje kad zatrepne okicama i velikim trepavicama. Ima jako dugačku crnu kosu, njezin ponos. Ne zna kada se zanji put šišala. Trenutno ima dva dečka...koji joj zapravo nisu dečki. Više kao zaštita, da ne bude sama. Njih dvojica će učiniti sve za nju, a ona ih vuče za nos zbog toga. Njoj – nije moguće reći ne. Preslatka!
_______Još čekaju Mai da dođe i mogu krenuti u grad na veliko otvorenje. Njihovi starci su vjerojatno već u gradu, kao velika večina ljudi iz grada. Ludilo počinje i ništa se tu nemože – osim: pridružiti se ludilu!
_______Njih troje sjednu na travu i zapričaju se. Tema? Nije važno, jer su tako složni, tako se dobro razumiju da mogu pričati o svemu, a da bude zabavno. Da utažim žeć, tema je bila Karneval i ova subota. tada na red dolazi maskiranje i veliki ples na trgu pod maskama. Svi daju najbolje od sebe da se zamaskiraju u ono što žele taj dan biti, i da dobiju nagradu, glavnu nagradu!
_______Dolazi Mai. Ugledali su ju izdaleka. Karlo krene prema njoj. Ostali su ostali na travi. naime, oni primjete ono očigledno – Mai se sviđa Karlo. Već neko vrijeme ih pokušavaju spojiti, ali bez uspjeha – taj dječak je ponekad tako slijep i tupav. Sada imaju priliku, i plan – Karneval. karneval će otvoriti njegove oči i njezino srce.
___-I...što misliš da je to značilo? – Kai začuje glas pokraj sebe.
On stane i naglo se okrene. Nema nikoga. Bar na tren, nije bilo nikoga. Ali tada se polako, poput duha, pokraj njega stvari prozirna spodoba. Još jedan on. Duh ga pogleda praznim pogledom i kaže opet:
___-Taj san...nešto je značio. Znaš li što? Sjeti se. Sjeti se tko si zapravo i gdje pripadaš!
_______Mai dođe do Karla i pogleda ga. On je samo nijemo gledao sa strane, izgledao je preplašeno, oči su mu titrale. Ona ga uhvati za rame i on se trgne. Pogleda nju začuđeno. Te se vrati u stvarnost i nasmješi joj se. Vjerojatno mu se učinilo. Zašto ne? Zašto ne zanijekati sve, sve što ti se ne sviđa, što ne možeš objasniti? On ju zagrli i krenu prema ostalima. Vrijeme je za zabavu.
_______Trg je već bio prepun. Puno, previše veselih ljudi. Plesali su, zabavljali se i pričali. Mai i karlo su hodali ispred Petra i Suzane. I izgledali su kao dva para zaljubljenih ljudi, iako je to samo varka – nije tako jednostavno (no, moglo bi biti... tako jednostavno i tako istinito). Tu negdje u ogromnoj gužvi su i njihovi roditelji, vjerojatno svi zajedno jer se svi poznaju preko svoje djece.
___-Zabavno, zar ne? Zašto se onda tako mučiš?
Karlo opet začuje svoj glas. Pokraj njega je opet stajao njegov namrgođeni, pokisli duh. Ali odlučio ga je ignorirati, te se okrene prema svojoj partilji, vjernoj i naj prijateljici, Mai.
___-Ne možeš se praviti da nisam ovdje. Čuješ me, vidiš me. Iako drugi to ne mogu, za tebe ja sam tu. Prestani me ignorirati! –vikne duh na njega.
Dječak već isfrustiran zamahne rukom na njega, ali se ništa ne dogodi. Osim Maine čudne reakcije, jer izgledalo je kao da ovaj ima neke ispade, tikove u ruci pa maše okolo. Njih dvoje se okrenu iza. Suzana i Petar su se negdje izgubili u gomili. Nema ih iza. Prepušteni su sami sebi, na milost i nemilost rulji. Valjda će preživjeti u toj divljoj džungli veselja i nemara.
___-Snovi su podsvjesne poruke, znaš? Nešto znače! Nemoj... – duh nije ni stigao odgovoriti, a Karlo se nagne prema Mai i poljubi ju.
Poljubi ju kako nebi čuo duha. Usne su im se dotaknule, a oči zatvorile. Sve oko njih je nestalo, Mai je bila presretna – njezin savršeni trenutak, tako iznenadan i tako spontan. A Karlo... bio je izgubljen, između duha i svog postupka. Nije se htio odmahnuti od frendice, nije htio znati njezinu reakciju. I nije više bilo duhova oko nje, niti rulje.
_______Baš tada se do njih dvoje probiju ovih dvoje zalutalih. Suzana uhvati Petra za rame da ga zaustavi, da im se ne približava – bila je dirnuta da vidi njih dvoje tako..blizu. Djevojke vole vjerovati u pravu, iskrenu i čistu ljubav već u početku, između starih prijatelja, koji se dobro poznaju. Što tu može krenuti krivo? Znaju sve tajne, zabavno im je zajedno, svugdje idu kao par...
_______I buka opet nastane, i ljudi se stvore oko Mai i Karla – jer se on odmaknuo od nje. Pogledao ju je u oči. Zbunjeno i izgubljeno. Ona se nasmješi i otvori polako oči.





afternote: novost... ovaj puta moj crtež uz dio priče... mislim da ću od sada tako i raditi, stavljati svoje radove... zapravo, ovisi. ugl. dolazite amo pa ćete vidjeti! hehe! eto, treće poglavlje je tu... ima još podosta do kraja - ali ako ste uporni, završit će. i bit će vam žao što nema više!! oh, yeah!! ;) pozz!!!



nastavit će se...