empty space

četvrtak, 24.01.2008.

moj svijet - cha4

sadržaj:
stage 01zašto je savršeno tako plavo?
stage 02i neki problemi, i nije više tako savršeno
stage 03ja, moj duh i ostali mi
stage 04 - stvarnost nije tamo gdje živim
stage 05 - prvi let i odjednom crni snijeg pada
stage 06 - vjerujem da me svi opet ostavljaju
stage 07 - tko želimo biti i tko zapravo jesmo
stage 08 - dan po dan, živim ili umirem?
stage 09 - u ovome heroj umire!
stage 10 - svi moji snovi, ali ja biram stvarnost



stage 04 - stvarnost nije tamo gdje živim

_______Već rano ujutro u bolnici Sv. Patrik je žurba. Sestre trče po hodnicima, doktori se prepiru i pokušavaju spasiti život. Stvari lete okolo, pogledi se ne sreću, samo strka, nered i pokušavanja - da se spasi život. Život žene srednjih godina, žene koja je doživjela prometnu nesreću. Žene koja se zove Marija Marušić. Karlova majka. Jutros su joj pluća otkazala, u lošem je stanju. Kritičnom stanju. Pokušavaju ju oživjeti. Za to vrijeme ćemo vidjeti što se dogodilo prije par dana, prometna nesreća:

___-Karlo, Eva! Silazite dolje, zakasnit ćemo na otvorenje restorana! - vikala je majka dolje sa vrata.
_______Efektivno izgleda. Ovo dvoje su se odmah strmoglavili dolje. Danas njihova tetka, Marijina sestra, otvara redizajnirani restoran u predgrađu. Maleno mirno mjestašce gdje se čovjek dođe opustiti, napričati i jesti dobru hranu. Svi su uzbuđeni, doći će puno poznanika. Djeca ulete u auto, majka sjeden na vozačevo mjesto i oni krenu. I ne, nije nitko nedostajao.. oca nema.. I nije bilo ni Mai, ona.. ne živi tu, nije susjeda..
_______U autu su pričali... oke, da se ispravim - Eva je uglavnom pričala - dobili su novog studenta na fakultetu i on je tako fascinantan, i tako super i ona ga tako želi upoznati. Majka i Karlo su se večinom samo smijali, ova se zbilja zapalila za novog tipa. Zabavan put, veoma. Došli su u restoran. Sestra pozdravi sestru, tetka pozdravi nećake. Puno ljudi je došlo. Jedva je bilo dovoljno stolova. Ljudi znaju gdje se dobro jede - u restoranu „Na kraju“, vlasnice Melinde. Marušići su sjedili za stolom sa vlasnicom, jedinom sekom maminom. Bilo je tu i poseban govor, par zdravica, bend uživo. Ugodna atmosfera. Nova prijateljstva su se sklopila, stara učvrstila, mladi su kasnije otišli se van družiti - svijež zrak u pregrađu i puno otvorenog prostora. Karlo je čak i dobio broj mobitela djevojek koja živi u toj ulici - e to je pravi zavodnik. Ali majka zove, moraju poći, sutra rano ide na posao.
___-Pošalji poruku, nazovi... -kaže nova djevojka, namigne mu i krene svojim putem.
Sestrica Eva, onako „brižna“ uhvati svog brata za vrat i sruši ga te ga počne po kosi trljati:
___-Ma vidi ti njega! Brz si mi nešto, vidi se da smo u rodu!
_______Na putu kući majka se okrene prema Evi koja je sjedila na suvozačevu mjestu i ozbiljnim glasom ju upita:
___-Zlato, što kažeš da odemo sada do tate...
Svi u autu su ušutjeli. S pravom. Jer to je tužno pitanje, jer će oni moći pričati tati, a on njima ne, jer je on..na groblju. Otac im je imao nesreću na poslu prije 4 godine. Poginuo je na licu mjesta. Majka se jedva oporavila, djeca su pola godine živjela kod njezine sestre Melinde. Tada je i propao taj restoran „Na kraju“. To i jeste jedan od razloga zašto su svi bili sretni što se restoran opet otvara - u neku čudnu ruku, to je novi početak. I zato Marija hoće otići do groblja, reći da se život polako vraća u normalu, da joj nedostaje muž, da djeci nedostaje otac...
_______Djeca kimnu glavom kao tihi pristanak. Krenuli su posjetiti oca. Nakon toliko vremena to je još uvijek nešto najteže što mogu učiniti, nešto što iznova dere srce na nebrojno malo komadića. Jer je prava i iskrena ljubav u pitanju, ne one srednjoškolske avanturice „ljubavi“. Majka je plakala, suze su joj tekle niz obraze. A Karlo i Eva nisu znali što da joj kažu. Jer riječi ionako sad ne mogu... baš puno učiniti.
Karlo je gledao kroz prozor. Prekrasni drvoredi u uređeni okoliš. Majka, sestra i on su se vraćali kući. Majka je vozila, a sestra prčkala po radiju na suvozačevom mjestu. On je samo mirno gledao kako sve prolazi pokraj njih, jer.. oni su stajali na mjestu, sve je išlo pokraj njih. Još uvijek je vladala tišina u autu, radio ije mogao to nadomjestiti. Ispred auta istrči mali zbunjeni psić, mlad i uplašen. Karlo se nagne naprijed i poviče:
___-Paazi! Nemoj ga udariti, mama!!!
Žena se zbuni i naglo okrene volan. Psić zacvili. Svi u autu zavrište. Auto skrene s ceste... i udari u jedno od staba pokraj, u taj prekrasan drvored. Majka i Eva udare glavom, a Karlo odleti naprijed i udari u staklo. Hitna je došla rekordno brzo jer je uplašeni sused odmah reagirao na užasnu nesreću i zvao ih. Ljudi su se okupili oko auta. Malena djevojčica je dotrčala. Plakala je. Sagnila se i uzela psića u ruke. Plakala je još više:
___-Floki....
To baš i nije važno sada, ali Flokija je dobila prije nekih mjesec dana kao rođendanski poklon. Osmi rođendan. Od oca.

_______Od tada su Karlo, Eva i Marija u nesvjesti. Nitko od njih se nije probudio. Karlovo i Evino stanje je stabilno, dok se majka cijelo vrijeme bori za život. Kao da joj nije važno više, podsvjesno je odustala i negdje odozgo gleda i želi odustati. Ne kao anđeo čuvar, nego posrnuli roditelj...
_______Melinda je bila u predvorju bolnice. Došla je u posjet baš kada joj je sestrino stanje postalo alertno. Cvijeće joj polako pada iz ruke, a suza klizi niz obraz. U tako kratkom vremenu, tako puno stvari je otišlo kvragu, nizbrdo, u nepovrat? Doktori i sestre su tračli hodnikom, aparati su pištali i vrijeme je prolazilo. U Karlovoj sobi je bila Ana-Marija, njegova frendica iz razreda. Dolazila je skoro svaki dan posjetiti ga. Sada ga je držala za ruku dok je beživotno tamo ležao, bezvoljno, dok mu je majka bila u životnoj opasnosti. I ona je plakala, jer se stavila u njegovo mjesto - dječaka koji u trenu može uistinu izgubiti sve koje vole, dječaka koji se ne želi probuditi, koji sanja - o boljem svijetu, o svom svijetu, gdje je sretan. Ali i tamo ga stvarnost, podsvijest progoni. Malinda dolazi do Ana-Marije, stavi joj ruku na rame i sjedne na stolicu pokraj nje. Samo su gledale dječaka. I mislile, kako život može biti tako nepošten prema dobrim ljudima, uistinu iskrenim i dobrim ljudima. Nakon što je onako izgubio oca, sada ovo.
___-Danas... donjela sam zadaću, Karlu... Mislila sam, ako se probudi, da ... dođe u školu... -kaže tiho Ana.
_______Ona i Karlo su se upoznali u srednjoj školi, već prvi dan su se posvađali oko rasporeda sjedenja. I nakon toga su se dugo svađali. Ali kao što to obično biva - iz takvih svađa se rodilo čudno prijateljstvo, ono koje se cijeni i koje je pravo, bez tajni i spletki. Podjednako su visoki, a ona izgledom užasno jako podsjeća na Mai. Karlo je vjerojatno staru prijeteljicu iz djetinjstva u svom snu modelirao prema Ana-Mariji, dao joj njezin izgled a da nije svjestan toga. Ali Ana-Marija je vrlo vrckava, svadljiva i uvijek mora biti po njezinom. Reklo bi se da je pravi vođa, odlučna. Cijeli razred ih vidi kao par, dečko i djevojku, i da je ona glavna u toj vezi, a on mora slušati bez pogovora. Oni to žestoko niječu, ali ipak... vjerojato su zaljubljeni jedno u drugo ali ne žele priznati. To bi srušili njihove svjetove, i poremetilo čudan sklad koji sada imaju. I potvrdilo bi ostalima njihovo govorkanje da su par, a to zadovoljstvo nikako ne mogu priuštiti razredu.
___-Ana, mislim da on spava sada. I da te sanja. Da si mu ti svjetla točka za povratak natrag. Ti, možeš ga probuditi. Znaš da te on voli? Probudi ga, - kaže Malinda i ustane se te krene iz sobe.
_______Okrene se pred vratima i pogleda ih. Djevojka mu je držala ruku još uvijek, nije ni riječi rekla. Plakala je još uvijek. Školska torba joj je bila pokraj noge. Plava školska torba. Žena izađe kroz vrata iz sobe. Ide sada posjetiti Evu, koja se u ovom trenutku čini najusamljenijom.


There is a theory which states that if ever anybody discovers exactly what the Universe is for and why it is here, it will instantly disappear and be replaced by something even more bizarre and inexplicable. There is another theory which states that this has already happened.
---Douglas Adams

- 10:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>