sadržaj:
stage 01 – zašto je savršeno tako plavo?
stage 02 – i neki problemi, i nije više tako savršeno
stage 03 – ja, moj duh i ostali mi
stage 04 - stvarnost nije tamo gdje živim
stage 05 - prvi let i odjednom crni snijeg pada
stage 06 - vjerujem da me svi opet ostavljaju
stage 07 - tko želimo biti i tko zapravo jesmo
stage 08 - dan po dan, živim ili umirem?
stage 09 - u ovome heroj umire!
stage 10 - svi moji snovi, ali ja biram stvarnost





_______Danas je...novi dan! Znači, nebrojni novih mogućnosti, nebrojno novih šansi. I danas je priprema za sutrašnji ples u školi. Karlo i Mai su pozvani da pomažu; Karlo jer je u školskoj kazni, a Mai jer je predsjednica razreda. I kao svaki dan u proteklih tjedan dana, Karlo se budi sam u velikoj praznoj kući. Otac i majka su mu zajedno otputovali u Francusku. Nekim rođacima, ili tako nešto. Nije baš slušao, bio je uzbuđen što će ostati sam kod kuće. Jedino tetka Melinda nekad svrati, ali i ona je zauzeta vođenjem novog restorana koji je otvorila. Braće i sestara nikad nije imao, tako da potpuno sam u kući - dosadno! No, barem mu djevojka može nesmetano dolaziti. I to čini. Svako dan dolazi prije škole po svog dečka. Često ga još zatekne u krevetu kako spava, opustio se jer nitko ne pazi na njega. Tada bude žurbe i strke, još malo pa kraj školske godine - ne smiju više toliko kasniti.
_______ Danas se Karlo sam i na vrijeme probudio, doručkovao i pred vratim čeka Mai. Pokraj njega (već uobičajno) sjedi njegov duh. Isto gleda u prelijepo nebo. Ni oblačka, sunce prži. Ugodan je dan. I,naravno, ništa nemože poći po zlu po takvom danu.
___-Dobro jutro! - veselo ga pozdravi djevojka i strasno poljubi.
Dečko ustane gore, duboko udahne i makne zabrinuti pogleda s lica, nabaci smješak i zagrli svoju djevojku. Oni krenu u smjeru škole. Još jednom, opet. Putem su pričali o plesu, o temi za ples i šali se, zezali. Ruku na srce, Karlo nije neki plesač, nikad nije bio i nikada neće. Ove godine će se ipak potruditi, za djevojku koju voli - dat će sve od sebe da im bude lijepo i nezaboravno. Da ostane dugo u sjećanju. Čak i ako se nešto dogodi, čak i ako svijet iznenada propaden, ako snovi nestanu - da ostane to, sjećanje, uspomene na lijepo vrijeme provedeno zajedno.
___ -Heheee! - nasmijala se Mai.
Prekrasnim, čistim i nevinim smijehom. Odjekivao je niz ulicu. karlo je pamtio svaki njezin pokret i svaku njezinu riječ, i svakim trenom se sve više zaljubljivao u nju. Dani su mu opet postali „plavi“, sati sretni i svijet savršen.
_______ Kada su ušli u predvorne zatvorene škole zatekao ih je čudesan prizor - desetak učenika i profesori već su radili na uređenju predvorja za ples. Izgledalo je... prekrasno, skromno rečeno. Posvuda šareni baloni, a pri kraju dvorane, kod pozornice - tona crvenih balona, zaljubljenih. Novi crveni tepih za ples, ukrasi svugdje okolo. Topla atmosfera. Prefesorica dođe do njih dvoje i zada ima posao: uređivanje prozora. Uskoro je došao i bend koji će svirati na plesu. Postavili su instrumente na pozornicu i počeli probu. Mirne pjesme, zatim malo žešće, zatim još mirnih - odličan izbor, odličan bend, odličan prostor, velika ljubav. Ples će biti nešto... posebno!
_______ Mai se prišulja Karlu iza leđa i umulja mu lice bojom koju je imala na rukama. Iznenađen, dečko se okrene, zlo nasmije i sruši ju dolje, dohbvati kantu sa bojom za prozore i umulja ju u žuto. Ona vrisne i ... pogleda gore. Vidjela je noge, nečije. Profesorica!
___ -Vas dvoje! Ovo nije igraonica!
Karlo pogleda dolje, prema Mai na kojoj je leđao i oboje prasnu u isto vrijeme u smijeh. Ustanu se i ispričaju profesorici. I profesorica se nasmije kad vidi njihova umuljana lica.
___ -Ah... samo se odite oprati i završite to s prozorima. Nemamo puno vremena, poslije je ovdje sastanak profesora u vezi sutrašnjeg plesa. Do tada sve mora biti gotovo.
_______ Ovih dvoje otiđu u žesnki wc da se operu. Ali se i tamo zanesu i počnu špricati vodom, i onda se počnu hvatati i ljubiti pokraj vrata. Karlo iznenada padne na koljena. Nije mogao doći do zraka, kao da mu srce nije radilo više - nije mogao ništa. Bio je potpuno paraliziran. Drhtavo, jedva podigne glavu prema Mai. Ona počne vrištati i vikati. Dečko se onesvjesti, padne na pod. Par sekundi poslije, tijelo mu počne se trzati, dva-tri puta u pravilnim razmacima. Istina je, u bolnici mu je srce zakazalo zbog kome i sada ga tamo oživljavaju defibrilatorom, aparat za reanimaciju srca.

_______ Karlo polako otvori oči. Pokraj njega je ležala Mai. Spavala je. Bili su na kauču u školskoj zbornici ravnatelja. Tiho je. izgleda da nema nikoga. On ju pogladi po glavi. Ostala je cijelo vrijeme zbog njega. Toplo se nasmije i izmigolji polako van kauča, tako da ju ne probudi. Noge su mu se još uvijek malo tresle. Izašao je van u predvorje. Gotovo je. Pripremljeno je za ples, i izgledalo je - neopisivao lijepo!
_______ Mai stane iza Karla i zagrli ga.
___ -Prestrašio si me, znaš, - rekla je tiho.
On prihvati njezine ruke i okrene se. Pogledao ju je tako zaljubljeno i izgubljeno u isto vrijeme.
___ -Žao mi je, Mai. Ali znaš da ću uvijek biti uz tebe, neću te nikada napustiti.
On ju pogladi po kosi i poljubi nježno u čelo. Djevojka se nasmješi. Vjerovala je u te riječi, izabrala je da vjeruje - da će sve biti uredu. Njih dvoje pokupe svoje stvari i izađu iz škole, čuvar ih pozdravi. Otišli su kući. Naspavati se, odmoriti za sutrašnji veliki ples. Pozdravili su se na Karlovim vratima, jer je Maina kuća malo dalje niz ulicu. Marušić uđe u praznu kuću i ode gore na kat. Nije ušao u svoju sobu, nego u sobu preko puta svoje. Bila je potpuno prazna i mračna soba. Unutra nikada nikoga nije bilo. Roditelji su mu rekli da će to biti gostinjska soba jednoga dana. U tom trenu, gostinjski osjećaj... uopće se nije tako osjećalo, nego neki poznat i topal osjećaj u hladnoj i nepoznatoj sobi.

_______ Bilo je to prije pet godina. Na Karlov rođendan. Otac ga je rano ujutro probudio, čestitao mu i ustao iz kreveta. Dečkić je bio potpuno zbunjen. Sišao je dolje. Svi su bili u žurbi. Majka i otac trčali su po dnevnom boravku, nosili putne torbe. Televizija je glasno gorila iako ju nitko nije gledao, i nitko ju nije gasio. I nitko nije htjeo reći slavljaniku što se događa. majka ode gore u njegovu sobu, otvori njegov odmar i spremi njegovu odjeću u torbu. otac mu se napokon sabere i sjedne pokraj dječačića:
___ -Danas...iznenađanje! Idemo tvojoj ujni i ujaku u vikendicu u brdima! - otac se nasmješi.
Slavljanik pak skoči i sretno zagrli oca. Bili su par puta tamo i njemu se jako svidjelo. Čist zrak, ledena rijeka u podnožju brda u kojoj se svi kupaju, par vikendica u susjedstvu, osamljeno i sačuvano mjesto. Zato je njegovim roditeljima palo na pamet da odvedu jedinog sinčića tamo na slavlje rođendana. Doći se večina rodbine i bit će više nego zabavno.
___ -Hvala, tata! Baš zakon! - dječak se veselio, iskreno se veselio.
Majka je sišla sa dvije torbe sa stvarima. Jedna torba bila je Karlova. Nakon brzog doručka svi krenu prema autu, put pod noge - pravac: vikend u brdima, slavljenje rođendana i druženje s rođacima!
_______ I taj vikend je uistinu bio jedan od nezaboravnih. Pravo mala rođendanska zabava sa rođacima, klincima iz susjedstva, brčkanje u plićaku rijeke. Svi su se na tren opustili i pobjegli od života. I Melinda, sestra Karlove majke, je došla - iako je imala puno toga na umu i mučilo ju je dosta stvari, većinom vezane uz planove o svom restoranu. Otac, njegov brat i još neki susjedi su roštiljali dolje niz dvorište (nepotrebno reći da su par porcija mesa zagorili). Vikend koji se ne zaboravlja, prava obiteljska zabava.








nastavit će se... (u četvrtak O7.O1.2OO8. slijedeći stage...)