sadržaj:
stage 01 – zašto je savršeno tako plavo?
stage 02 – i neki problemi, i nije više tako savršeno
stage 03 – ja, moj duh i ostali mi
stage 04 - stvarnost nije tamo gdje živim
stage 05 - prvi let i odjednom crni snijeg pada
stage 06 - vjerujem da me svi opet ostavljaju
stage 07 - tko želimo biti i tko zapravo jesmo
stage 08 - dan po dan, živim ili umirem?
stage 09 - u ovome heroj umire!
stage 10 - svi moji snovi, ali ja biram stvarnost






_______Novi dan je svanuo u prekrasnom i mirnom gradiću u kojem se nikada ništa ne događa, u kojem stanovnici žive život dan po dan, u kojem je veselje prioritet, a sreća obavezna za svakoga. Kuća Marušićevih je mirna i potpuno pusta rano ujutro. Karlo je već kod Petra. Otišao je tamo da posudi odjelo od njegovog tate, baš kao i Petar. Petrov stari radi kao odvjetnik u susjedom gradiću i ima puno odjela. Na sreću građen je kao ova dva bisera. Tako da njih dvojica nemoraju iznajmljivati, ili kupovati odjelo. Odjela su svaki brzo našli - Petar je uzeo sivo, Karlo crno odjelo. Sada, kada je to riješeno, ide zabavni dio - igranje Playstationa skroz do navečer kada moraju ići po svoje curke pa na ples.
_______ Igrli su do ručka, pričai i zezali se. Ogovarali i tračali, kao neke babe. Karlo je ostao ručati kod Tomsonovih, jer danas tetka Matilda neće svraćati - nije u gradu. Nisu pričali o svojim djevojkama, ipak su oni muški i to je ispod njihovih ponosa. Ovo je muški dan, mogu oni nešto raditi i bez svojih djevojaka!
_______ Večer je brzo došla. Ovih dvojica su obukli odjela, Petrova majka ih je još uredila (protivno njihovoj volji, naravno) i krenuli su po svoje pratilje. One su se već ranije našle i čekale su ispred Suzanine kuće. Petar i Karlo stali su ispred njih, otvorenih usta. Pogledaju jedan drugoga pa onda opet cure.
___ -Woah!
___ -I to je sve što imaš reći? - veselo kaže Mia i skoči dečku u zagrljaj.
Nosila je crvenu dugu haljinu i izgledala je prekrasno. Suzana je pak imala ružićastu haljinju i izgledala je... možda još prekrasnije. Dečki su uglavnom bili bez riječi. Presexy za njihov vokabular. zavodljivim i polaganim hodom Suzana priče Petru:
___ -Sviđa ti se, vidim. Drago mi je.

_______ Ples je tekao glatko. Skoro. Svi dečki su se trudili izgledati što ugodnije sa cijelom stvari zvanom plesanje, ali istinu govoreći - samo par dečki je uistinu znalo plesati. Petar i Karlo nisi bili među tih par. Malo-malo bi nagazili partnerici na nogu, udarili nekoga okolo. razlog više da s enasmije, da se zabavi. Nema pritiska zbog toga, nema treme. Plešeš s osobom koja ti se sviđa, nije važno kako dobro to radiš - važno je da to radiš baš s voljenom osobom, da se truđiš za nju, da si tu uz osobu. Kada je počela Travisova pjesma Closer, sve cure su se rastopile i izašle na podij plesati. A svi profesori su se rastopili pred tim trenutkom. Sklad, jedinstvo - kao da su najbolji studenti ikada i igdje, kao da nemaju svojih problema, kao da nisu problematični. Tu pjesmu sam spomenuo jer se još nešto važno dogodilo dok je svirala. Karlo se primaknuo Miai, čvrsto ju zagrlio i šapnuo na uho:
___ -Volim te...
Glas mu je malo drhtao, nije bio tako siguran u te riječi. Ali prvi put ih je rekao, to je valjda normalno. Prvi put, i to njoj. Osjećao se dobro, i uplašeno. Srce mu je tuklo. Kako će ona reagirati??
_______ Odjednom se svijetla pogase. Potpuni mrak prevlada u sobi. Uskoro se svijetla opet upale, žarko su svjetlila sada. I nije bilo nikoga u predvorju, nikoga osim Karla. Niti benda, niti studenata, ni profesora, ni roditelja. Potpuni muk. Što se sad dovraga događa?
___ -Voliš ju? - njegov duh se odnikud stvori pored njega.
___ -Da. Nemožeš mi to raditi! Nemožeš doći i sumnjati u svaku moju riječ, u svaki moj postupak!
Duh je mirno stajao i gledao ispred. Karlo se bijesno okrene prema njemu. Nije se plašio. Tražio je odgovore!
___ -Reci mi! Kako ću te otjerati? Tko si ti zapravo? Moja savjest?
Prozirna spodoba još uvijek nije ništa odgovarala. Umjesto toga duh okrene glavu prema ljutitom dečku i pogleda ga u oči, pogleda mu u dušu. Karlo... trepne i ... više...
___ -Vidiš... sada vidiš tko sam? Samo pazim na tebe. Vrati se.
Ispred Karla nije stajao njegov duh. Stajao je duh njegova oca.
___ -Vrati se kući, sine.
Karlu poteku suze. Iako je muško, iako vjeruje i stoji iza toga - da muški ne plaču, da je to protiv njegova ponosa. Suze su same tekle niz obraz. Jasno je ispred sebe vidio očev duh, njegovo lice. Sve slike, svi događaji, svi ljudi, sve - počne mu se vraćati u glavu, sve iz stvarnosti, pravog svijeta. Sve što je zaboravio, namjerno ili slučajno, sve što je ignorirao, svu istinu koju je iskrivio - sve se vraćalo dok je stajao onako ranjiv ispred očeva duha. I nesreća od prije par mjeseci dok je majka vozila na očev grob sa otvorenja Matildinog restorana, i sestra i njezin život, i nesreća od prije četiri godine kada mu je otac poginuo, i svi pravi prijatelji i pravi život koji postoji tamo negdje vani. Sve se vratilo natrag, unutar njegova svijeta.
___ -Eva i mama...kako su oni? Jesu li...?
Duh je polako nestajao. Otac mu je polako nestajao pred očima.
___ -Možeš odgađati, ali vrijeme neće, i izgubljeno vrijeme neće više nikad biti pronađeno. Sine...

___ -Karlo, gdje mi je torba? - sestin glas je odzvanjao rano ujutro.
On se pokrije po glavi. Htio je još spavati. Dosadna sestra, ne zna gdje joj je torba, a prvi dan srednje škole je.
___ -Dolazi nam sestrična Maja na par dana. Karlo, Eva, priremite gostinjsku sobu! - majka je veselo najavila dolazak sestrične.
Ona inače živi u njemačkoj, već... nekih dvije-tri godine. Dolazi u dvotjedni posjed sada preko ljeta. I dolazi sama, iako ima samo 18 godina.
___ -Klinjo, makni se. To je moje mjesto!! - srdita, ali zgodna, djevojka vukla je za Karlovu stolicu.
Prvi dan u srednjoj i već se zakačio s nekim. I to sa djevojkom, i to zbog stolice. Ona baš želi sjediti u zadnjem redu pokraj prozora. Nije se htio ustati pa mu ona sredito sjedne u krilo.
___ -Sretan rođendan! - svi su mu u glas čestitali.
Danas je Karlov 17. rođendan. Ana-Marija mu priđe pruži mu poklon i poljubi ga u obraz. Nasmješi se, zacrveni i ode što dalje. Dječak ju je samo pratio pogledom i ruka mu je drhtala sa poklonom.
___ -Danas...iznenađanje! Idemo tvojoj ujni i ujaku u vikendicu u brdima! - otac se nasmješi.
Njegov trinaesti rođendan! Presretan dečkić skoči i veselo zagrli oca. Čist zrak, ledena rijeka u podnožju brda u kojoj se svi kupaju, par vikendica u susjedstvu, osamljeno i sačuvano mjesto. Zato je njegovim roditeljima palo na pamet da odvedu sinčića i njegovu stariju sestricu tamo na slavlje rođendana. Karlo ode do kauča i ugasi televizor, Eva ga je gledala. Majka ubrzo siđe sa kata sa dvije putne torbe, jedna Karlova, druga Evina.

_______ Predvorje, ples, svi sudionici, svi se vrate u trenu oko Karla. Kao da se ništa nije dogodilo. Pjesma je svirala.
___ -Volim i ja tebe... - nježno mu je odgovorila Mai.
On ju pogleda u iskrene oči. Lažne ali iskrene. Pusti joj ruke.




addon ... SPECIAL:
Kažu da... je ljubav simbol beskonačnosti. Briše sav smisao vremena, uništava sjećanja na početak i sav strah od kraja veze. Vrijeme je presporo za one koji čekaju, prebrzo za one koji se plaše, predugo za one koji tuguju, prekratko za one koji se raduju, ali za one koji vole - vrijeme jeste vječno.
//iz priče: PRIČA O LJUBAVI, SRCIMA I LJUDIMA//

afternote:
nego, htio sam reć da... zahvaljuem na pozivinim komentarima! drago mi što se nekome sviđa taj bućkuriš od prve priče: MOJ SVIJET. to sam davno smislio kako bih nacrtao strip po tome, ali ništa od stripa - zato bar imam tu priču. još samo 2 poglavlja. izdržite ljudi! byee! ;)


nastavit će se...
(u nedjelju 1O.O2.2OO8. u devetom poglavlju...)