dogoodilo se:
Vraćajući se od tetke Matilde, Karlo, njegova sestra Eva i njegova majka doživjeli su prometnu nesreću. Svo troje padaju u komu. Potpuno se predajući, izgubljujući nadu u život i stvarnost oko sebe, Karlo stvara svoj svijet - savršeni svijet u koji dovodi majkui sestru koji leže pokraj njega u bolnici. U tom svijetu je i njegov otac živ (koji je poginuo na poslu dok je Karlo bio klinac). I svi žive sretno, ne znajući da to nije stvarnost, da će svaki dan biti sunčan i baš onakav kakav žele... ili barem... tako je trebalo biti. Čudne stvari se počinju događati u Karlovom svijetu i njegova sestra i majka se bude i odlaze iz njega, dok Karla posjećuje njegov duh - za koji se na kraju ispostavlja da je to duh njegova prava oca. Karlo izjavljuje kako je ludo zaljubljen u Miu, prijateljicu koju je stvario u svom svijetu po modelu svoje najbolje prijateljice Ana-Marije koja je svaki dan u njegovoj bolničkoj sobi u stvarnosti. Stvari se počinju dodatno komplicirati na školskom proljetnom plesu - kada se čini da se sve raspada, kada ga svi ostavljaju i kada mora donjeti odluke... teške odluke koje će utjecati na sve ljude oko njega...

sadržaj:
stage 01 – zašto je savršeno tako plavo?
stage 02 – i neki problemi, i nije više tako savršeno
stage 03 – ja, moj duh i ostali mi
stage 04 - stvarnost nije tamo gdje živim
stage 05 - prvi let i odjednom crni snijeg pada
stage 06 - vjerujem da me svi opet ostavljaju
stage 07 - tko želimo biti i tko zapravo jesmo
stage 08 - dan po dan, živim ili umirem?
stage 09 - u ovome heroj umire!
stage 10 - svi moji snovi, ali ja biram stvarnost



stage 09 - u ovome heroj umire!

___ -Probudit će se on. Odite kući, gospođa Matilda, - madicinska sestra je tješila tetku koja je sjedila u predvorju bolnice.
tetka je već skroz shrvana. prošlo je par mjeseci otkako je Karlo u komi. A ostali... oni... majka i njegova sestra... oni...
_______ Tiho je u bolnici. Pola noći već je prošlo, nema hitnih slučajeva. Doktori koji su na dužnosti sjede negdje, neki kriomice spavaju. Trenutno ne spašavaju svijet, jer je sve mirno. Trenutno ne spašavaju ničiji svijet, voljenu osobu. I oni su iscrpljeni, premoreni. Zbog posla, ljudski životi često ovise upravo o njima. Oni su ti koji na kraju moraju ispravljati ljudske pogreške, slučajne nesreće i loše sudbine. Oni su ti koji se moraju pokušati boriti protiv sudbine.
_______ Matilda se ustane polako, uzme svoju torbicu i krene van bolnice. U nadi da će slijedeća vijest biti da joj se nećak probudio, u nadi da je slijedeći dan sunčan. Nije mogla niti plakati više, ispalakala je sve suze. Na neki čudan način, našla je razlog da sebe krivi zbog nesreće - sebe i glupu zabavu povodom otvorenja njezinog restorana. Sjeća se kako je nekada, dok je bio klinac, Karlo znao doći do tetke i ostati po cijelo popodne, pomagao joj je kod restorana. Njemu je bilo zabavno, tetki je bilo zabavno i korisno. Smijali su se i zabavljali, često u kuhinji pokušali mutiti neke kolače (doduše, večinom neuspjelo). Sada, taj tvdoglavi, tihi dečkić, neće da se probudi. Neće da otvori oči i počne živjeti opet.

_______ Travis - Closer:
I've had enough of this parade.
I'm thinking of the words to say.
We open up unfinished parts,
Broken up, it's only love.

And when I see you then I know it will be next to me
And when I need you then I know you will be there with me
I'll never leave you...

Just need to get closer, closer,
Lean on me now, lean on me now,
closer, closer,
Lean on me now, lean on me now.

Keep waking up (waking up), without you here (without you here).
Another day (another day), another year (another year).
I seek the truth (seek the truth), we set apart (we set apart)
Second glance, a second chance.

And when I see you then I know it will be next to me
And when I need you then I know you will be there with me
I'll never leave you...

Just need to get closer, closer,
Lean on me now, lean on me now,
closer, closer,
Lean on me now, lean on me now (lean on me now).

And when I see you then I know it will be next to me
And when I need you then I know you will be there with me
I'll never leave you... just need to get...

Just need to get closer, closer,
Lean on me now, lean on me now,
closer, closer,
Lean on me now, lean on me now (lean on me now).

closer, closer... closer, closer.

_______ Mai ga je gledala u oči. Dečka kojega voli. Pustila mu je ruke i napravila korak unatrag. Nasmješila mu se, anđeoskim, prečistim osmjehom. Suzana i Petar dođu pokraj nje i isto pogledaju prijatelja. Karlo otvori širom oči i usta. Htio im je nešto reći, ali nije mogao. Svi u predvorju su prestali plesati, jedino je bend još uvijek svirao tu pjesmu, Closer. Ljudi se polako okupe oko Karla.
___ -Samo sam... htio biti sretan... okružen ljudima koje volim i koji mene vole! - poviče Karlo gledajući ljude oko sebe.
___ - Sreća je izbor koji zahtjeva napor s vremena na vrijeme. Otvori oči, Karlo.
On se namršti na te riječi. Ona ga nije slušala.
___ -Ali što ako... mama i sestra nisu... što ako nisu tamo kada se probudim!?
___ -Postupci ne donose uvijek sreću, ali nema sreće bez akcije.

_______ U bolnici, Karlova ruka se malo strese. Lice mu se namršti. Netko je bio pokraj njegovog kreveta. Ta osoba ga uhvati za ruku koja se trzala.

_______ Nije htio otići iz svoga svijeta, napustiti ovu sigurnost i toplinu oko sebe. Osjetio je - netko ga drži za lijevu ruku. Iako nema nikoga pokraj njega. Okrene glavu nalijevo.
___ -Hrabrost je otpornost na strah - ne nedostatak straha.
Dječak trepne. I... pokraj njega se polako pojavljivala Ana-Marija. Ona ga je držala pokraj kreveta, ona je cijelo vrijeme bila uz njega - na ovaj ili onaj način. I ona je sada žaljela da se Karlo probudi, ona se sada molila tome. Ana-Marijin lik postajao je sve jasniji pokraj njega. Uistinu, Mai je bila čista preslika njegove prave i stvarne prijateljice. Na ovo pojavljivanje njegove prave prijateljice, Mai se samo nasmješi, okrene i krene van. Za nju više nema mjesta ovdje.
___ -Ona te voli, - kaže Mai još tiho i nestane.
_______ Uistinu, Ana-Marija zagrli snažno svog najboljeg prijatelja. Plakala mu je na ramenu. Plakala je tako glasno da se nebo paralo, zemlja tresla - da se srce topilo. Ništa mu nije govorila. Nije se ni micala više. Samo je ostala tako, u tom trenu, u toplom zagrljaju, pokraj osobe koju voli, koja joj nedostaje.

_______ Bolnica je opet u potpunom muku. Soba 204 je isto tiha. Unutra leži dečko u komi već mjesecima. Unutra spava pokraj toga dečka njegova najbolja prijateljica i drži ga za ruku. Karlo otvori oči.


za ono što smo učinili, za stvari koje smo rekli, postupke koje žalimo... čak i za one na koje smo ponosni, dijela koja nismo htjeli učiniti, lica koja nismo htjeli rastužiti... morat ćemo preći preko toga i učiniti najtežu stvar: oprostiti sebi. tek onda možemo nastaviti dalje, učiniti ono što mislimo da je ispravno. tražiti oprost od drugih? činiti dobro kako bismo se iskupili na neki način? možda.. možda jednoga dana ćemo sa iskrenim smješkom gledati iza sebe i reći: "da to sam ja! tako sam živio i to sam učinio!!"
i to neće biti svijet, stvarnost, laži koje smo izmislili - to će biti stvarnost. jer je sve - uistinu, stvar izbora...

"Don't go through life, GROW through life."
Eric Butterworth

"Happiness, that grand mistress of the ceremonies in the dance of life, impels us through all its mazes and meanderings, but leads none of us by the same route."
Albert Camus

"What is the meaning of human life, or of organic life altogether? To answer this question at all implies a religion. Is there any sense then, you ask, in putting it? I answer, the man who regards his own life and that of his fellow creatures as meaningless is not merely unfortunate but almost disqualified for life."
Albert Einstein

"Most people would rather be certain they're miserable, than risk being happy."
Robert Anthony




nastavit će se... u poslijednjem poglavlju (četvrtak 14.02.2008....)