sadržaj:
stage 01 - pokušavajući otvoriti vrata
stage 02 - reci im da griješe
stage 03 - novi život kuca na vrata
stage 04 - snovi se ne ispunjavaju svima
stage 05 - koje su šanse...
stage 06 - dokaz da smo ljudi
stage 07 - spoznaja!



__________ Ne kiši danas. Nebo nije više tužno. Nakon četiri dana neprestanog pljuska, napokon se smirilo, pribralo i pomislilo na ljude ispod - nebo. Grad je poplavljen, ljudi povučeni u kuće, atmosfera je užasna. Svi su neraspoloženi. Svi su... „pokisli“. Marko gleda kroz prozor. Nije da se plaši, ali ne žali još uvijek izaći van. Metereolozi nisu najavili nikakvu kišu, nisi predvidjeli niti pljusak. A sada, vrtovi i dvorišta su poplavljena, škole i fakulteti zatvoreni,a na posao ide samo onaj tko je primoran. Grad je miran. Potpuno miran, nema ljudi koji sretno i zaljubljeno šeću ulicama, nema bandita koji pokušavaju nešto ukrasti, nema ni beskućnika, nema ni čistaća, nema... nikoga. Strašno!
__________ No, ovoga puta ne pričam vam priču o kiši, ne pričam vam priču o bjegu, ne pričam vam običnu priču - nego ono što se dobije kada se preda, kada se čovjek prepusti čudnoj stvari - sudbini. I ne pričam vam priču, zapravo. Govorim vam što je prava ljudska moć. Odlučivanje. Misliti sam za sebe. Ouprijeti se okolini, onome što ti kažu i uzdugnuti se, iznenaditi sebe i druge unutarnjom snagom. Unutarnjom snagom biti ono što želiš, ne ono u što te pretvaraju, ne ono što drugi misle da jesi, ne ono što drugi žele da budeš.

__________ Četiri dana ranije.
_____ -Marko, - profesorica proziva.
Sada je njegov red da prezentira svoj seminar pred razredom. Svi učenici se osvrću oko sebe. Ali ovoga nema, nije na satu. Profesorica srdito otvori imenik i polako počne pisati nešto po Markovoj stranici. Ovo nije prvi put, nije ni zadnji. Taj dečko je prava nevolja - nemaran je, previše opušten, čini što ga je volja, suprotstavlja se svima i uvijek mora viti po njegovome. Karakteristike koje čine vođu? Da, ali vođu bande. Ima dosta prijatelja, ali samo zato što ga se plaše, što ga poštuju i žele ga iskoristiti. Nema pravog prijatelja, koji će stati uz njega kada je gusto, nema prijatelja koji će ga braniti u zlu. A i ne treba tako nekoga, on se sam brani u zlu, on sam potiče zlo i sam sebi nanosi najviše štete.
__________ Trenutno je na krovu škole. Sunčan je dan. Sjedi tamo uz ogradu, puši cigaretu i gleda u nebo. Životari, uživa. Pokraj njega, na drvetu je njegov seminar. Ipak ga je napisao, ali nije mu se dalo zezati sa prezentacijom za te gubitnike, za ocijenu - neki broj koji ga označava koliko vrijedi kao čovjek. On će sam pronaći koliko vrijedi, a ne neka stara baba na temelju njegovog seminara, odgovaranja, štrebanja. To nije ogledalo kakav je čovjek. Doduše, njegove ocijene jesu katastrofa, zalaganje je čista nula i on je ... ološ. No, to nije poanta ovdje.
__________ I nitko neće doći na krov po njega. Nitko i ne zna gdje je. Svi misle da je već daleko izvan škole, negdje sa „prijateljima“ se drogira. Nikoga zapravo nije ni briga, nitko se nikada nije ni potrudio potražiti ga. Čak ni njegove roditelje nije briga. Kao da su već digli ruke od njega. Marko je jedva završio osnovnu školu. Srednju je upisao preko veze, njegovi roditelji su ugledni poduzetnici u gradu, povukli su puno veza i poziva da upišu jedinog sina u srednju. Ali su također i davno digli ruke od njega, prepustili ga samom sebi misleći da će tako doći pameti i početi brinuti više o sebi. na žalost, to je pošlo u sasvim krivom smjeru - Marko je dobio toliko slobode da je postao još lošiji. Do te granice da više nema povratka. Osamostalio se potpuno, sam zarađuje novce, ogradio se od svih, ne priča puno, ne pomaže nikome nikako.
_____ -Ovo prekrasno sunčano vrijeme će nas pratiti barem još dva tjedna... - prognoza je bila na radiju, pokraj Marka - radio koji mu je djed dao prije par godina.
__________ Dečko se ustane polako. Baci opušak i spremi kutiju cigareta u džep. Imao je još samo jednu cigaretu. Zato, mora nešto važno napraviti: otići do kioska i kupiti novu kutiju. Gnjavaža! Otresao se, uzeo svoj radio i stavio ga u poluraspadnuti crni ruksak koji je nosio na jednom ramenu. Radio je još uvijek radio:
_____ -...topla fronta. Stoga, obucite se što ugodnije, jer dolazi val topline...
__________ Dok je silazio niz školske stube zazvonilo je za kraj sata. Iz njegovog razreda izađu učenici i polako profesorica iza njih. Marko okrene glavu prema njoj, mahne joj seminarom koji je držao u ruci, te baci taj isti seminar preko ramena, iza sebe - na pod. Nasmješi se profesorici i potrči dolje, izvan škole.

_____ -Za danas smo gotovi, dečki. Pospremite stvari i idemo kući! - veselo kaže majstor svojim radnicima.
__________ Gradili su ogromnu zgratu na uglu Petrove ulice. Došli su do desetog kata. Puno muke, znoja i rada je uloženo u to. I za danas je gotovo. Naporan je to rad. U svakom djeliću zgrade osjeti se težak rad. Radnici se brzo pokupe i pohrle kućama - ženama, dijeci, televiziji.. Jedino je majstor ostao još malo. Ponosno je gledao oko sebe. Prije samo pola godine, ovdje je bila jedna ogromna rupa - a sada se podiže ogromna zgrada koja će zaposliti puno ljudi, uljepšati grad, i napuniti njegov džep zaradom, naravno. Majstor stane na rub sedmog kata. Pogledao je dolje. Prolaznici su izgledali sitno, nisu niti gledali gore. Nisu marili za zgradu, nisu marili za ljude koji tu svakodnevno rade. I nije ni važno. On je samo uživao u pogledu, u učinjenome do sada, u kraju radnog dana, u zalasku sunca.
__________ Dolje zatrubi auto. Iz BMW-a izađe neka žena, mahne prema gore. Majstor joj mahne natrag i pođe dolje, iz zgrade, prema njoj - svojoj ljupkoj ženi. Ona ga je čekala, čekala je svog arhitektu. Na uglu Petrove ulice.

__________ Marko dođe do kioska. I zastane. Nešto.. ga je tjeralo da pogleda iza sebe. Okrene se. Pogleda gore. U zgradu koja se gradila, zgradu na uglu Petrove ulice. Dolje, pokraj nekog skupog auta, grlili su se muškarac i žena. Izgleda da taj muškarac radi tamo, nosi odjelo. Izgledali su tako zaljubljeno. Za razliku od njegovih roditelja. Koje ionako nikada ni nevidi, jer su često na putovanjima. Ili možda imaju svoje ljubavnike, pa idu u hotele i putovanja sa njima. Nije važno. Njegovi roditelji se ne vole, i ne vole njega. Da, to je tako. Da, tako on misli. Zato je sada ljubomoran za onoga muža i ženu ispod te proklete zgrade, u toj prokletoj ulici. Marko se namršti, baci praznu kutiju cigareta bjesno na tlo i krene prema njima. Žena u kiosku je zbunjeno gledala u dečka.
__________ Dok je prelazio cestu, muž i žena su već otišli kući. Toploj obiteljskoj kući. Stajao je pred zgradom. Kap kiše mu padne na lice.
_____ -Kog vraga!? - on pogleda gore.
Još jedna kap padne, pa još jedna. Za par sekundi pljusak otpočne. Što se to dogodilo? Kao i obično, prognoza je potpuno promašila vrijeme. Umjesto suhog i sparnog vremena, kiša je snažno padala. Marko potrči u zgradu da se skloni od kiše. Već je bio potpuno mokar, ali da barem na pokisne još više.
_____ -...na granici su stradala dva policajca u pokušaju... - čulo se iz radija u Markovom ruksaku.
__________ Sjeo je na osmi kat, što višlje, to bolje - i gledao je prema gradu. Kiša je padala. Kiša je padala... jako.


JOHN RZEZNHIK - I'm Still Here
---------------------------------------
I am a question to the world
Not an answer to be heard
Or a moment that's held in your arms

And what do you think you'd ever say
I won't listen anyway
You don't know me
And I'll never be what you want
Me to be

And what
Do you think you'd understand
I'm boy, no, I'm a man
You can't take me
And throw me away

And how
Can you learn what's never shown
Yeah, you stand here on your own
They don't know me
'Cause I'm not here

[Chorus]
And I want a moment to be real
Want to touch things I don't feel
Wanna hold on and feel I belong

And how can the world want me to change
They're the ones that stay the same
They don't know me
'Cause I'm not here

And you see the things they never see
All you wanted - I could be
Now you know me
And I'm not afraid

And I want to tell you who I am
Can you help me be a man
They can't break me
As long as I know who I am

[Chorus]

And how can the world want me to change
They're the ones that stay the same
They can't see me
But I'm still here

They can't tell me who to be
'Cause I'm not what they see
Yeah, the world is still sleepin' while I keep on dreaming for me
And their words are just whispers and lies that I'll never believe

[Chorus]

And how can you say I'll never change
They're the ones that stay the same
I'm the one now
'Cause I'm still here

I'm the one
'Cause I'm still here
I'm still here
I'm still here
I'm still here


---------------------------------
I'm at the top of the world,
and it's still so... so low...
I'm where you used to stand,
and it's still so cold!
So bring it down, put down your crown,
step here by my side, as a person with no pride...
---------------------------------

nastavit će se...