empty space

subota, 12.04.2008.

knjiga sudbine - cha5

sadržaj:
stage 01 - pokušavajući otvoriti vrata
stage 02 - reci im da griješe
stage 03 - novi život kuca na vrata
stage 04 - snovi se ne ispunjavaju svima
stage 05 - koje su šanse...
stage 06 - dokaz da smo ljudi
stage 07 - spoznaja!




stage 05 - koje su šanse...


_________ Zvonilo je za kraj sata, i kraj nastave za danas. Studenti su pokupili svoje knjige, ispraznili klupe, uzeli kišobrane i jakne, krenuli van. Marko je ostao zadnji u razredu. Nije mu se žurilo. Što će kući? Nema nikoga. Hladno je. Mračno je tamo. A kiša pada, nemože nigdje drugdje ići, ništa drugo raditi. Osamljen rođendan, san svakog srednjoškolca. Najbolje da ostane u školi još neko vrijeme.. Ili ne, ipak mora kući, suočiti se sa prazninom.
_________ Pokupio je svoje stvari i počeo se stubama penjati gore. Došao je do zadnjeg kata, krova. Otvorio je vrata. Pljušatalo je, sve je bilo mokro. On izvadi Knjigu. Htio je zapisati nešto unutra. Nešto što će mu sada dobro doći, nešto što će ga oraspoložiti. Nije se mogao sjetiti, ništa mu nije padalo na pamet. Što on sada želi? Stavio je Knjigu natrag u ruksak, pokraj poklona svojih roditelja. Ostavio je to unutra, na suhome - a on je izašao van, na krov. Sjeo je na svoje mjesto. Mokro je. I hladno. Drhtao je. Izvadio je cigarete i upaljač. Nije mogao upaliti cigaretu po kiši. Naslonio se na zid i gledao u daljinu. Pomalo je maglovito. Nebo je narančasto na horizontu. Odavdje su se vidjele ulice grada, puste ulice. Vidjela se i Petrova ulica. Isto pusta. Kao i zgrada koja se gradi na uglu ulice. Osamljena visoka zgrada. Danas neće žena doći po svog voljenog muža na posao.
_________ Kišobran se otvori iz njega. Ivana je došla na krov. Stavila mu je kišobran iznad glave i čučnula pokraj njega. Zagledala se u daljinu - izgledalo je prekrasno u neku ruku, magloviti zalazak sunca.
_____ -Što radiš ovdje? Pljušti, - rekla mu je.
On ju je pogledao te okrenio glavu naprijed. Nije to pokazivao, da se ne čini kao slabić - ali njezino društvo, u tom trenu, veselilo ga je. Netko da bude pokraj njega sada, to je ono što mu treba. Ono što nije znao zapisati u Knjigu.
_____ -Ajde, reci nešto. Reci, barem „hvala“...
_____ -Svidio mi se... bedž. Hvala...umm...? - tiho je prozborio gledajući ravno, u pusti grad.
_____ -Ivana. Ivana Razek, - nasmješila se i pogledala ga, držeći kišobran iznad dok su sjedili na mokrom betonu.
_________ Klara je sjedila na izlazu prema krovu, iznad njih dvoje. Mahala je nogama veselo. Ustala se nečujno i skočila dolje sa zgrade. Nije se ozlijedila, niti najmanje. Ipak je ona neka uvrnuta vrsta Markova anđela. Potrčala je dolje gradom.
_________ Ovih dvoje su ostali još nekih sat vremena na krovu, Ivana je pričala večinu vremena, pokušavala saznati više o tom šutljivom i povučenom tipu. Pokušavala ga je shvatiti, njega i njegove razloge. Njega i njegov život. Smijali su se. Zapravo... bilo je zabavno, bilo je popunjeno vrijeme! Zaboravili su na vrijeme, zaboravili na kišu, na školu, na kuću, roditelje i prijatelje. Sada su oni bili tamo i to je to. Već pred kasnu večer, Ivana se ustane.
_____ -Moram ići kući. Roditelji su me već par puta zvali na večeru. Zabrinuti su.
Stajala je iznad njega. Okrenio je glavu prema njoj. Izgledao je... pomalo tužno. Ona mu je pružila ruku.
_____ -Hajde, što čekaš? Idemo!
Idemo? Gdje idemo? Marko je mislio još neko vrijeme ostati ovdje gore na krovu, iznad svojih problema, iznad svog života.
_____ -Ideš ka meni na večeru. Tvoji roditelji ionako nisu kući, a rođendan ti je.
Ustao se. Smješio se. Gledao ju je. Definitivno najbolji rođendanski poklon. Kiša je padala, možda toga trenutka nije. Sunce je već zašlo, nije htjelo trošiti svoje zrake na tmurni kišni dan. Zar je moguće da se Zemlja prestane okretati na jedan trenutak? Na trenutak kada se netko zaljubi. Smješio se.
_____ -Imam nešto za tebe, - rekao joj je, otišao do ruksaka i izvadio plišanog medvjedića.
Pružio joj ga je. Medvjedić je držao srce na kojem je pisalo „zagrli me“. To je poklon koji je dobio od roditelja. Djetinjast i ženski poklon. Ali sada... on ga je pružao njoj. Uzela je medvjedića. Razdražila se. Tako je slatko izgledao. I on i medvjedić. Zagrlila ga je, Marka. Kišobaran joj je ispao dolje. Opet je rekla:
_____ -Sretan rođendan!
_____ -Hvala...Ivana...

_________ Čuda ipak postoje? Danas se jedno dogodilo. Marku. Cijeli dan je njegovo osobno čudo, njegov rođendanski poklon. Legao je u krevet. Nije mogao zaspati. Okretao se. Mislio je na nju, na Ivanu. Pokraj kreveta, na ormariću je bio bedž koji je dobio od nje. Osjećao se... tako normalno. kao svaki drugi student, kao bilo tko iz njegovog razreda. Kao da će nešto početi, iz početka, po prvi put. Kao da će mu se otvoriti vrata, počet će živjeti tinejdžerski život.

_____ -I, kako je bilo? - s druge strane mobitela je Izabela pitala.
Ona i Ivana su pričale preko mobitela. Ova je prepričavala što se danas dogodilo na školskom krovu, kako je bilo kod nje na večeri. Izabela nije mogla vjerovati. Možda, ali samo možda, je krivo procijenila Marka. Možda, ali samo možda, Ivana može izvuči ono bolje iz Marka.
_____ -Mislim da mi se zbilja sviđa ovaj dečko, - govorila je dok je mazila medvjedića kojeg je dobila danas.
Obje su se nasmijale.

_________ Markovi starci su došli kući. Čuo ih je. Penju se gore, prema njegovoj sobi. On se zagrne preko glave i pravio se da spava. Majka proviti u sobu.
_____ -Spava... - rekla je ocu.
Njih dvoje se odšuljaju dolje. Bili su mrtvi umorni. Cijeli dan u firmi. I još ih ovo gadno vrijeme ubija u pojam. I danas su cijeli dan bili na poslu. Radili su da mogu osigurati siguran život sinu. I danas su mislili da je to najbolji način da usreće sina - novcem, zaradom. I danas su živjeli u zabludi, ne znajući jedno - njihovom sinu trebaju roditelji, njihov zagrljaj s vremena na vrijeme, da ga ponekad kazne, da jedu s njim, da se brinu za njega, budu uz njega nekada... I danas, Marku su trebali njegovi roditelji, a oni su cijeli dan na poslu bili.
_________ Na treći dan snažne i neočekivane kiše, dvoje ljudi spava pokraj poklona koji su danas dobili. U Ivaninom krevetu je novi slatki medvjedić, a pokraj Markovog kreveta bedž sa vrijednom porukom. To su njihovi pokloni - bedž zato što je Marku rođendan, a medvjedić za Ivanu jer... je bila uz njega, pokazala mu tračak svjetlosti.
_________ Klara se polako ušulja u Markovu sobu. Poljubi ga u obraz i tiho, potpuno tiho, mu zaželi sretan rođendan.



special:
Heeeh, mislim da na kraju... nikada zapravo i nismo otkrili što to znači! Znaš... osjećati... to. Taj osjećaj, to stanje u kojem si, taj svijet u koji te prbaci, to vrijeme koje se uspori i to lice koje dobiješ... oči kako svjetlucaju. Cijelo vrijeme smo se pravili, prevatali, zavaravali se? Cijelo ovo vrijeme smo bili takvi naivci, takve izgubljene duše - vjerovali smo da smo uspjeli. Nismo! Ljubav nikada pronašli, osjećaj sada nadaleko izgubljen. Sada je uostalom i kasno - nećemo se više niti blizu približiti. Stoga, okrenut ću se... otići ću - daleko i nepovratno. Bez okretanja i bez vračanja. Ovo je naš rastanak, ovo je zbogom za tebe i mene. Barem znam što ću sada raditi - pokušat ću pronaći taj osjećaj, pokušat ću ipak biti potpun čovjek. Neću odustati dok mi srce ne bude jako tuklo iz razloga 'ljubav'... A ti? Što ćeš ti učiniti? Nemoj mi reći, nemoj mi ništa reći. Nemoj niti pokrat napraviti... Zbogom!

citati:
"Learning too soon our limitations, we never learn our powers."
Mignon McLaughlin

"The supernatural is the natural not yet understood."
Elbert Hubbard

"I hear and I forget. I see and I remember. I do and I understand."
Confucius


afternote:
da... nego. htio sam reći, otkako sam počeo pisati ove duže priče - imam ih za sada 5 gotovih (needitiranih doduše) i 1 koju još pišem. stoga, u ciljeve informiranja puka (poredane po nastajanju):
::: MOJ SVIJET (10 poglavlja, 21 stranica) - priča o dječaku koji pada u komu zbog prometne nesreće i pokušava stvoriti svoj zamišljeni svijet u kojem su svi sretni i gdje mu je otac još živ...
::: KNJIGA SUDBINE (7 poglavlja, 16 stranica) - iznevjeren od strane svijeta oko sebe, Marko dobiva u ruke knjigu kojom može kontrolirati svoju sudbinu i stvoriti si bolje okruženje
::: NAŠA RATNA IGRA (10 poglavlja, 21 stranica) - ova priča se bavi ratom, užasnim ratom koji će pokušati uništiti cijelu Zemlju i ljudsku rasu; no priča parti par likova koji žele živjeti mirno još neko vrijeme
::: PRIČA O LJUBAVI, SRCIMA I LJUDIMA (25 poglavlja, 59 stranica) - ovdje se prati 2 godine dečka Matije, njegov ljubavni život, spoznaje i mjenjanje - njegovo odratanje kroz osobe koje mu znače nešto...
::: PUT U RAJ (12 poglavlja, 23 stranice) - Leo će pokušati sve da postane čovjek, da osjeća kao čovjek; on je lisica, on može otvoriti vrata raja, on može... promjeniti život (smrt) jedne osobe; čudna priča o ljudskosti
::: PROBUDI ME U PROLJEĆE ( ??? ) -Feliksova priča, mladića koji se vraća na par tjedana u svoj rodni, mirni kraj; priča o njegovom buđenju, prošlosti i sadašnjosti...
oke, to je to od tih priča. još jednom - svi koji dolaze i ostave traga - FALJA!!! bye i pokušat ćem se sa svima čuti...

ROĐENDAN:
da, da!!! "oču čestitke" se zove nova akcija... u biti - 13.04. mi je rođoš (bit 21!) stoga - ajmo,nabacujte "sretan rođendan" i te pizdarije... :)


nastavit će se...
- 13:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>